I što reći na kraju? Možda  bi svatko od nas trebao samo  pažljivo pročitati  Pavlov Hvalospjev ljubavi  iz Prve poslanice Korinćanima, često citiran na svadbama,  gdje su nam navedeni  temelji prave i istinske ljubavi kojoj bismo svi trebali težiti i koja nikada ne prestaje!

Hvalospjev ljubavi

Kad bih sve jezike ljudske govorio i anđeoske, a ljubavi ne bih imao,
bio bih mjed što ječi
ili cimbal što zveči.
2 Kad bih imao dar prorokovanja
i znao sva otajstva
i sve spoznanje;
i kad bih imao svu vjeru
da bih i gore premještao,
a ljubavi ne bih imao – ništa sam!
3 I kad bih razdao sav svoj imutak
i kad bih predao tijelo svoje da se sažeže,
a ljubavi ne bih imao –
ništa mi ne bi koristilo.
4 Ljubav je velikodušna,
dobrostiva je ljubav,
ne zavidi,
ljubav se ne hvasta,
ne nadima se;
5 nije nepristojna,
ne traži svoje,
nije razdražljiva,
ne pamti zlo;
6 ne raduje se nepravdi,
a raduje se istini;
7 sve pokriva, sve vjeruje,
svemu se nada, sve podnosi.
8 Ljubav nikad ne prestaje.
Prorokovanja? Uminut će.
Jezici? Umuknut će.
Spoznanje? Uminut će.
9 Jer djelomično je naše spoznanje,
i djelomično prorokovanje.
10 A kada dođe ono savršeno,
uminut će ovo djelomično.
11 Kad bijah nejače,
govorah kao nejače,
mišljah kao nejače,
rasuđivah kao nejače.
A kad postadoh zreo čovjek,
odbacih ono nejačko.
12 Doista, sada gledamo kroza zrcalo,
u zagonetki,
a tada – licem u lice!
Sada spoznajem djelomično,
a tada ću spoznati savršeno,
kao što sam i spoznat!
13 A sada: ostaju vjera, ufanje i ljubav
– to troje –
ali najveća je među njima ljubav.