2024-06-24 11:23:23 Čarolija slika u knjižnici - priče na prozorskim staklima Školska knjižnica u Oriovcu postala je jedinstvena trajna izložbena priča motivirana djelima Ivane Brlić Mažuranić. Prošlo je četiri godine od početka radova na oslikavanju prozorskih okana u školskoj knjižnici. Sada, u lipnju 2024. g., sva stakla postala su ispunjena slikarska platna. Dobila su svoje čudesne ili „obične“ likove (koji to nikako nisu kada ih stvara Ivana Brlić Mažuranić jer su izuzetni po svojoj iskrenosti, jednostavnosti, dobroti, plemenitosti, odanosti, želji da pomognu i poprave svijet oko sebe). Zanimljivo je spomenuti da je ovo drugi put da su stakla oslikana jer su u vrijeme obnove školske zgrade zamijenjeni i stari prozori, koji su također bili oslikani tijekom nastave Likovne kulture i izvannastavnih aktivnosti učiteljice Alene Martinović Mileusnić u razdoblju od 2013. do 2015. g. Iz vremena prvog oslikavanja ostala je slika iznad ulaznih vrata, koja prikazuje knjige prema slici Vladimira Becića, velikog hrvatskog slikara 20. st., koji je posjećivao djedovinu u Oriovcu. Radili su je Kristijan Krištija i Emerik Janković. Želja knjižničarke Svjetlane Janđik i učiteljice LK bila je oplemeniti prostor i stvoriti čaroliju koja će privlačiti učenike u čarolije čitanja i stvaranja. Vjerujemo da smo uspjele. Učenici gledaju, prepoznaju, pitaju, žele sudjelovati u radu, puniti svoje biće dobrim i lijepim. Stvorili smo stalnu edukativno-estetsko-etičku izložbu kojom mladim naraštajima nudimo vječne istine, sveprisutnu ljubav kao pokretačku snagu koja može mijenjati stvarnost svakodnevice. Ako u njih vjeruju likovi priča, pitanje je – zašto ne bismo i mi? Prozirnost stakla kao slikarske podloge donosi živahnost slikama koje se mijenjaju s promjenama svjetla i godišnjih doba. Ilustracije se doživljavaju na poseban način kada se navuku zastori, a sunce ih razlijeva poput akvarela stvarajući svjetlosne čarolije. S vanjske strane privlače pogled šarenim bojama u zelenilu proljeća i sivilu zime djelujući svečano i neobično. Vjerujem da smo ovim ogromnim poslom oplemenili prostor u kome svakodnevno živimo, radimo i učimo. Vjerujem da je djelo poticajno i jedinstveno, snažno i lijepo. Motivi koje smo prikazali brojni su: ribar Palunko i njegova vjerna žena koja ga je izbavila od ludosti, mudri šumski starješina Stribor na prijestolju, zlatni bog Svarožić i mali Bijesovi koji nas uvijek vrebaju, majka koja juri kroz noć na jelenu kako bi spasila budalasta sina, nevini Jaglenčić kako spava na listu nošenom bujicom niz planinu, vile Zatočnice koje čekaju nezaštićenu djecu, Lutonjiica Toporko u skitnji , djedica Neumijka koji stvara vrijeme i čuva male župančiće, silni Regoč i mala Kosjenka u Legenu gradu, ples na vrhu kule poslije spašavanja od vode Zlovode, čarobnica Mokoš i Neva Nevičica kako traže izgubljene ključeve, neiskvareni Jagor kojeg su kućni duh Bagan i životinje spasili od zlobe maćehe, ptica koja pomaže baki i nosi šarana sa zaleđenog jezera te još puno toga. Sve ih nadzire budno oko književnice Ivane koju čuvamo u licitarskom srcu, o čemu je isto pisala. Brojne učenice i poneki učenik stvarali su ova lijepa djela: Ana Hrvojević, Rafael Šoštarić, Nina Kljajić, Mia Kalajdžić, Mia Mirković, Tea Orešković , Teodora Pejić, Hana Pejić, Petra Stepić, Antonela Pajić, Ivona Matković, Jana Čuljak, Lorena Sabljić, Irena Matić, Dora Klarić, Dora Cindrić, Katja Dražić, Agata Vučković…. Hvala vam od srca na svim lijepim ostvarenjima i uloženom trudu. Djelo je nagrada za način na koji smo radili. Nastavljamo stvarati, to je neupitno. tekst i fotografije: Alena Martinović Mileusnić, učiteljica likovne kulture |
Osnovna škola "Dr. Stjepan Ilijašević" Oriovac |