Prvo nas je ugostila gđa. Kata Sekulić koja nam je pokazala etno ugođaj stare slavonske kuće. Razgledali smo stare stvari; bogati i raznovrsni ručni rad, namještaj u  stilu secesije, stare fotografije i svete slike. Kroz priču smo se vratili smo u  prošla vremena i  nostalgiično doživjeli djelić Slavonije nekad. 

            Produžili smo ulicom Matije Gupca do kuće poznatog Kobašanina, glazbenog pedagoga Mihaela Ferića i sjetili se njegova bogatog djelovanja i stvaralašva  u području tamburaške glazbe. Obišli smo kapelicu svetog Florijana, pogledali tipične stare posavske kuće, kao i kuće židovskih trgovaca, pogledali elemente slavonske tradicionalne aritekture- štagalj, krušnu peć, kućar, ambar, đeram... Sjetili smo se i drugog svjetski priznatog slikara,  Zdravka Ćosića koji je bio zagrebački đak, izlagao po evropskim gradovima, dobio priznanje za izrazitu brigu o prirodi kroz stvarlaštvo u New Yorku, ali je Kobaš najviše volio i uvijek mu se vraćao.

            Potom smo obišli prekrasnu baroknu crkvu Svetog Ivana Krstitelja. Razgledali smo divno uređenje s velikim prikazom pustinjaka-krstitelja iza glavnog oltara koji dominira ovom ukusno uređenom ljepoticom, punom vrijednih predmeta. Učitelj Josip Jagodar vrlo lijepo i nadahnuto je govorio o povijesti ove crkve i kapela po mjestu, od nastanka 1780. godine preko ratne prošlosti devedesetih godina kada su u crkvu i oko nje mjesecima padale granate, do danas. Učitelj Dario Vidmar svirao je i pjevao  pjesmu koja se pjeva u ovom kraju „Majko Božja Kloštarska",  a mi smo mu se rado pridružili.

            Za kraj smo otišli do crkve na Kloštru, posvećene Uznesenju Blažene Djevice Marije; obišli smo je da doživimo njen srednjevjekovni volumen poligonalnog svetišta s elementima gotike. Josip Jagodar nam je govorio o nekadašnjoj prošlosti ovog mjesta: podjeli groblja, sajmovima koji su se ovdje odvijali, preko Turaka, franjevaca, cistercita i Kelta do Rimljana koji su ovdje imali prijelaz  i cestu koja se nastavljala prema Valis Aurei. Sve je potrepljeno materijalnim dokazima. Govorilo se i o lokalnim legendama, zavjetnoj slici, starim slikama vezanim uz mjesto. O svemu ovom pisao je poznati i cijenjeni kobaški župnik msgr. MIjo  Dukić.

Neposredna blizina lokaliteta Dvorine i Kamenice-Brežani kriju još davniju prošlost. Kako je rekao Josip, iskazali smo možda 3% prošlosti što se ovdje odvijala.

Prostora za istraživanje ima napretek, a postoji i volja.

Svi prisuti učitelji (nažalost svega desetak) smo vedro zahvalili Josipu koji se izuzetno angažirao i bio pravi domaćin  i vrstan  vodič te pomogao da u ovom hladnom danu vlada toplina zbog lijepog i kvalitenog druženja.

                                          Vodieljica

                                         Alena Martinović MIleusnić