“Magiju vizualnog nije izabrao on, već je ona sama sišla u njegov život. Što učestalije se zagledao u sebe, pitanja su se sužavala i postala jedno- TKO SAM?
Slikar—bio je odgovor, koji mu se ukazao tek onda kad ga je mogao i razumjeti.
Poslije četrnaest otkucaja nebeskog zvonika.”
Ove godine krajem veljače obilježava se 20 godina kako nas je napustio umjetnik koji je svoje stvaranje najvećim dijelom posvetio zavičaju i motivima koje nudi nadasve vodama. Puni se i 85 godina od rođenja.
Učenici 8. razreda upoznali su se sa dijelom stvaralaštva vrlo produktivnog slikara, a potom su stvarali prema njegovim djelima, kako bi još bolje upoznali stvaralaštvo svjetski priznatog stvaraoca.
Našu školsku galeriju u Slavonskom Kobašu krase nova djela učenika: Tene Čakarić, Ane Lužanac, Antonija Sirovine, Klare Krijan, Petre Olujević i Vite Klarić. Pozvani ste pogledati i uživati kada posjetite našu školu.
O motivima i stvaralaštvu Zdravka Ćosića možete čitati u dvije, za života, izdane monografije.
NERASKIDIV DIO ZEMLJE
Zdravko Ćosić neraskidiv je dio svoje zemlje. Ćuti je u svim porama. Raznosi je po izazovnim nijemim bjelinama.Utiskuje na platnena jedra.Ucrtava na papir. Ugrađuje u temelj pejsaža koji počiva na čvrstom tmastom humusu.
ŽIVA VODA
Impresionira ga kako to čini voda—simbol života i kretanja. Na sve moguće načine ona privlači i skuplja svjetlost. Voda će svakome, tko se nadvije nad njenu čaroliju ili kad joj zađe u bit, podariti pregršt vizualnih senzacija. Uistinu, ona teče uzduž Zdravkovih pejsaža. Živa je i oživljuje sve što se zatekne u plićacima i na površini.
ČETIRI GODIŠNJA DOBA
Proljeće— mrak pokošen svjetlom.
Dosegnuti ljeto—slike orošene dahom jutarnje rose.
Jesen—pravi veličanstveni oproštaj,vatromet prštavih boja.
Zima—lavine bijelog stvaraju nepropusnu tišinu, silinu svjetla.
Prevladavajuća pitomost nježne koprene plavog fluida na sivo srebrnastim pejsažima nalikuje reminiscencijama iz bajki.
PLIJESAN VREMENA—plijesan ljudi
Njegova savjest, koja propituje mogućnost spašavanja devastiranih i zanemarenih krajolika,zamijetila je da je
pustoš u ljudima odraz kolapsa prirode. Tamo gdje je vremešnost zasjekla najdublju ranu, a čovjek pomagao surovošću, primitivizmom, politikom prekriženih ruku, Ćosić se javlja kao opomena.
LICA KOJA GOVORE
Slikati portrete znači uspostavljati konverzaciju. Portreti pričaju jednako o vlasniku kao i o slikaru. Svaki je portret oblikovan prikupljenim podacima i aktivnostima iz prijašnjiih i sadašnjih postojanja te neumornim studiranjem kistom.
EKSPLOZIJA ZVIJEZDA
Improvizacije na razini velemajstora jazza odvijaju se zanosno i neponovljivo. O uspjehu apstraktnih izleta svjedoče:Fantazije svemira, Isus u galaksiji, Bliski susreti treće vrste ( posvećeni S.Spielbergu) i drugi.
PRIVATNI SVEMIR
Kako mu je Bog ukazao povjerenje, odlučio mu se zahvaliti radom za ukazani talent. Duhovno bogatstvo ulaže na širenje koncentričnih krugova: razumijevanja, topline, ljubavi.Na odraz prema gore najviše ga inspirira Sava i Posavina.
Rodni Slavonski Kobaš je njegov fatum. Kobaš mu je os života.
S toliko strasti, ljubavi i znanja o Slavoniji nije svjedočilo nijedno pero, nijedan kist, nijedno oko. Nitko u sebi nije odnjegovao toliku privrženost zemlji i rodnom kraju.Magična voda prožima:Jezero sna, Pod Motajicom, Smaragdni odsjaj,Tišinu rijeke,Snoviđenje, Olujne noći…
Ćosićev privatni svemir nije visinom zvijezda niti dubinom mora sagledavan, već po mjeri čovjeka pravljen. Oaza je spokoja i suglasja. Ne treba ga dosezati natprosječim umom,
dovoljno je samo zaviriti u njega. Vid valja prirediti na nezamislivu količinu ljepote.
Čovjek je velik onoliko koliko rasprostire vid i duhovnost. Tu činjenicu potvrdio je Zdravko Ćosić, kao nezamjenjivu personifikaciju nade. On jamči da nisu zamrli ljudi svjetlokazi.
Iz intervjua Zvonka Penovića sa slikarom Zdravkom Ćosićem:
Je li biti slikar laka profesija?
Slikarstvo uopće ne shvaćam kao profesiju.To je moje trajno opredjeljenje .Moja potreba za disanjem.To je svojevrsna svečanost kojoj prepuštam svu svoju osjećajnost. Kada bi mi netko zabranio slikati, bio bih najnesretniji čovjek na svijetu. Psihički bih stradao. Vjerojatno bih brzo fizički umro.
Jedini ste Hrvat kome je kao svojevrsnom čuvaru i zagovorniku prirode 1984.g. pripala plaketa i medalja svjetske fondacije Einstein.
Izuzetno mi je drago to priznanje.Očigledno je moja ljubav prema nepatvorenoj prirodi uspjela odaslati svoje vibracije. Umjetnik koji crpi energiju iz svog podneblja i sebe, bit će razumljiv bilo kome u bilo kojem dijelu svijeta.
Prevaga što sam dobio ovu medalju leži u činjenici da sam napravio portret poglavice Seattlea, čovjeka kojeg štuju svi istinski ljubitelji prirode i ekolozi. ” …Kako da vam prodam zemlju, rijeke , zrak, oblake u kojima živi duh mojih otaca?…Ne može se prodati nebo. “
I Vas dio likovnih kritičara drži neprolaznim.Možete li izdvojiti najveće uspjehe?
Naslikao sam više od 1000 slika. Puno od njih se nalazi po privatnim kolekcijama diljem svijeta: Americi, Japanu, Skandinaviji, Europi. Puno je eminentnih kritičara pisalo o meni.Sa zadovoljstvom ističem imena: dr. Ema B.Jaff (New York), Guenther Rehbein (Dusseldorf) prof.Matko Peić, Oto Švajcer, Mirko Božić, Pero Budak, Josip Škunca, prof. Bogdan Mesinger…
VODENI SVIJET
Slikar Save, Zdravko Ćosić, udaljen četiri koraka od Save (vrt mu dotiče bedem kojim je Sava obuzdana) četiri godine nije vidio Savu. Izim noću. Jedino tajno. Onda kad ne teče zemljom nego izgorjelim nebom. Na dnu svemira.
Kao da nije bilo bitno. Sava je odavno utekla u nj i duboko u njemu protiče, da bi je vidio, dovoljno je da pogleda u sebe.
I tako- Ćosić je i dalje u svom ponoru.
Ova je samotnost stvorila jedan poseban oblik vidovitosti…
Ćosićeva doticanja sa svijetom u tmastim nanosima oblikuju Savu, šumu, oblake, utoke, snijeg, kuće, hambare.
Ima fatalnosti, ima tjeskobe, ima ponekad čak nečeg rezignantnog u ovom slikanju… No iznad svega ima opore, sirove elementarne čulnosti, dodira sa svijetom ostavljenim u predsutonskom smiraju, kad se stabla gase, kad rijeka tone u sebe, šiblje izdiže iz mulja…
I sve bi to ostalo u zaboravu da nema slikara koji je toliko elementaran kao to pradavno, prasavsko priobalje. I zna ga otisnuti na svoje platno.
Ili on to sebe otiskuje?
Bogdan Mesinger, 5.4.1995.
Priredila učiteljica Likovne kulture
Alena Martinović Mileusnić
